Kroz istoriju, malo je ličnosti koje su izazvale toliko fascinacije i nagađanja o svom privatnom životu kao što je to slučaj s Adolfom Hitlerom. Njegovi odnosi sa ženama – bilo da su bili majčinski, prijateljski, platonski ili, možda, ljubavni – otkrivaju jednu drugu, često zanemarenu stranu njegove ličnosti. Ti odnosi nam nude psihološki uvid u čovjeka iza mita, u onu tamnu i ranjivu figuru koja je, paradoksalno, uspjela opčiniti milione.
Od svojih ranih godina u Minhenu pa sve do posljednjih dana u bunkeru u Berlinu, Hitler je bio okružen ženama najrazličitijih porijekla: obožavateljicama, mecenkama, tajnicama i vjernim sljedbenicama. Neke su u njemu vidjele karizmatičnog vođu, druge pak osjetljivog i izgubljenog čovjeka kojem su željele pružiti zaštitu.
U prethodnoj epizodi vidjeli smo šta je anonimna masa, opća javnost, mislila o njemu. Ovoga puta ćemo se baviti pitanjem kako su Hitlera vidjeli njegovi saradnici, partijski drugovi, prijatelji, poznanici i, uopšte, oni koji su ga dobro poznavali.
Želio bih napomenuti da ću pored opaski Waltera Langera dodati i vlastita zapažanja i komentare. Drugim riječima, pokušat ću smjestiti građu u širi kontekst i uporediti je s drugim saznanjima.
Danas će biti riječ o tome kako su Hitlera doživljavali oni koji su bili oko njega, ili drugim riječima, kako ga je doživljavao njemački narod. To je slika o tome kako je Hitler bio primljen, šta su zapravo čuli i vidjeli. Kao što je poznato, na početku želim napomenuti da veoma različiti izvori, nezavisno jedni od drugih, potvrđuju da je imao izuzetan uticaj, posebno na slušaoce svojih govora.
To ga je razlikovalo od njegovih političkih protivnika, koji su takođe bili politički aktivni i pojavljivali se na pozornici. Tako kaže Hans Frank, Hitlerov lični i nacističke partije NSDAP glavni advokat, koji je od samog početka bio svjedok i pratio Hitlera, u svojoj analizi o Hitleru i režimu u djelu Im Angesicht des Galgens (Pred licem vješala). Hans Frank pripovijeda kako je kao student išao s političkog događaja na događaj i kako su Hitlerovi govori daleko odskakali od ostalih.
Nije toliko sadržaj bio ono što je privlačilo, nego način na koji je govorio i time se jasno razlikovao od drugih.
No, 1924. godine dolazi do ključne prekretnice. Poslije neuspjelog Pivničkog puča i suđenja u Minhenu, Hitler biva zatvoren u tvrđavi Landsberg. Tamo, iza zatvorskih zidina, događa se transformacija njegove samopercepcije. Prema brojnim svjedočanstvima, uključujući i ono njegovog bliskog suradnika Rudolfa Hessa, upravo u Landsbergu Hitler prestaje biti samo agitator i postaje nešto više: „Führer“. Upravo Hess je prvi javno upotrijebio taj naziv za njega, a Hitler ga je prihvatio bez ikakvog otpora.
Danas razgovaramo o Walteru Langeru i njegovom životu, kao i o njegovoj pozadini.
Ko je bio ovaj čovjek i šta je uradio.
U jeku Drugog svjetskog rata, 1943. godine, američka obavještajna služba OSS (Office of Strategic Services), preteča današnje CIA-e, odlučila je napraviti nešto dotad neviđeno – naručiti psihološki profil Adolfa Hitlera.
Za ovaj delikatan i presedan zadatak izabran je Walter Charles Langer – psihoanalitičar njemačkog porijekla, obučen u Beču pod vođstvom same Anne Freud, kćerke i nasljednice psihološkog naslijeđa Sigmunda Freuda.
Još uvijek istražujemo zašto su Amerikanci bili zainteresirani za mentalno stanje Adolfa Hitlera.
Kakve veze s tim ima japanski napad na Pearl Harbor i kakve su implikacije na rad modernih obavještajnih agencija imali rad psihijatra Waltera Langera i njegova analiza Hitlerovog mentalnog stanja?
Indirektno, naravno provokativno rečeno, odnosno na početku lanca okolnosti, vanbračna afera ministra propagande Trećeg Rajha je dijelom odgovorna za stvaranje OSS-a, a time posredno i CIA-e.
Ovaj lanac je veoma dugačak i ne kažem da je Joseph Goebbels osnovao CIA - naravno da nije.
To svi znaju iz ličnog ili osobnog iskustva, dobar porodični lekar najbolje poznaje svog pacijenta, ponekad je dovoljan samo jedan pogled jedan kratak razgovor da se osećate bolje.
Dva najvažnija doktora koji su liječili Hitlera i koji su ga sigurno poznavali bolje od većine drugih članova stranke bili su Karl Brandt i Theodor Morell.
Obojica su u jednom trenutku bili najvažniji doktori, ali su bili veoma različiti, i po funkciji i po porijeklu.
Najvažnija Hitlerova biografija je Ian-a Kershaw-a, koju koristim kao izvor na mnogim mjestima, a čini se da mnogi biografi uzimaju barem jedan odlomak iz nje.
Tipično je za raširenu tendenciju nakon Drugog svjetskog rata da se Hitleru ne pristupa na "ljudskom" nivou, već kao nekoj vrsti zlog čudovišta.
Nasuprot tome, biografija nemačkog istoričara Peter-a Longerich-a i drugih modernih autora zasniva se na pristupu da je Hitler, kao i svi ljudi, imao ličnost, da je ta ličnost imala određene konstante, linije razvoja i prekretnice koje se mogu opisati i analizirati.
Pokušavamo da rasvijetlimo nesumnjivo najvažniju ličnost nacionalsocijalizma.
Nije teško pretpostaviti da je riječ o Adolfu Hitleru.
Moj pristup će biti sledeći: prvo ću pogledati ko nam je rekao nešto o Hitleru i koje su bile njihove teze.
Zvuči suvoparno, ali pokušavam da nađem kompromis između nauke i zabave, što je generalno moj moto, a istovremeno pokušavam da predstavim temu što objektivnije.
Malo je o kome se pisalo i spekulisalo koliko o njemu.
Biografije su popularne jer se svi mogu povezati s njima jer je život najzanimljivija stvar na svijetu.
U ovoj epizodi pokušavam da odgovorim na pitanje:
Šta znamo o Hitleru? Od koga i odakle?
Kasnije će biti spomenuti i najznačajniji biografi Adolfa Hitlera.
Facebook stranica podasta
Ovdje ćemo raspravljati o djelu Houstona Stewarta Chamberlaina "Temelji devetnaestog vijeka, 1899". Pobesneli potok koji okuplja demonsku mržnju sa svih strana.
Čini se da zbrka misli dovodi do ideje uništavanja neka vrsta "delenda" a la Carthage ili Jerusalem, kako bi se eliminirao i istrijebio ili uzgajao semitski element ili još gore, današnji, kako ga on naziva, degenerisani moderni Jevrej.
Djelo "Temelji devetnaestog vijeka, 1899" glavno je djelo Hjustona Stjuarta Čemberlena, koje smo već detaljno predstavili.
Sada će u ovoj epizodi sve biti o sadržaju.
Dolazimo do završnog dijela naše trodijelne serije o životu pionira i duhovnog oca nacionalsocijalizma kako su ga opisali Goebbels i Rosenberg, obje možda najvažnije figure kada se postavi pitanje šta je zapravo nacionalsocijalizam.
U prva dva dijela govorili smo o njegovom nesređenom djetinjstvu, bez roditelja, bez prebivališta, ali finansijski osiguranog.
To potvrđuje da čak i bogati ljudi mogu biti nesretni i imati nesretno djetinjstvo kako pesma kaže “plaću nekad i bogati”.
Vidjeli smo kako se korak po korak približava njemačkoj kulturi, koju je izabrao kao neku vrstu novog doma kao neku vrstu novog ličnog identiteta.
U trećem dijelu dolazimo do vrhunca kao u klasičnoj drami ili kriminalističkoj priči, to su produktivne godine provedene uglavnom u Beču, gdje se Chamberlain radikalizirao, nakon čega slijedi duga faza agonije i umiranja nakon Prvog svjetskog rata.
Biografija Houstona Stewarta Chamberlaina intelektualnog oca nacionalsocijalističkog pokreta. Kada je prvi put doživeo društvo Nemaca, prokomentarisao je:
„Bože moj! kako uživam u odsustvu anglikanske ukočenosti;
deset minuta je dovoljno i osećam se kao kod kuće sa ovim finim ljudima!"
Tutor Otto Kuntze, zatim studira u Švicarskoj, prva putovanja u Njemačku, nervni slom u Drezdenu.
Prvi kontakt sa etnonacionalnim i rasističkim Wagnerovim krugom.
Očigledno u to vrijeme nije bio rasista, zaraza virusom rasizma je još uvijek bila u toku i – kao i sa samim Adolfom Hitlerom – trebalo je da se dogodi u Beču.
Houston Stewart Chamberlain: Život vođen demonima, kompulzijama, strahom između manije i izgaranja.
Engleski plemić koji ne želi ništa drugo nego da postane Nijemac.
Njegove knjige su temelj i ideološka osnova völkisch pokreta i rasističkog antisemitizma u Njemačkoj 20. stoljeća, štoviše,
Chamberlain je provokativno opisan kao arhitekta Holokausta.
Ali uprkos tome, on je velika nepoznanica.
Danas ćemo pogledati samog Richarda Wagnera i pokušati otkriti zašto je Hitler bio fasciniran Wagnerom do kraja svog života.
Wagner je bio simbol idealne kulture nacionalsocijalizma.
Hitler je takođe bio zainteresovan za Vagnerovo glavno delo "Prsten Nibelunga" "Der Ring des Nibelungen".
Hitler je bio fasciniran ovim motivom, borbom za konačnu vlast, ali nije bio sam, u konkretnu potragu za ovim rajnskim zlatom krenuli su i esesovci Hajnriha Himlera.
Danas ćemo se posebno fokusirati na takozvani bajrojtski krug i porodicu Wagner oko kompozitora Richarda Wagnera.
Govorimo o darvinizmu i gobinizmu i njegovom uticaju na nacizam.
To je studija o tlu iz kojeg je moglo izrasti krhka biljka nacionalsocijalizma, kako je sam Hitler nazvao ovaj pokret u njegovim ranim fazama.
Možemo li uporediti Hitlera sa Napoleonom? Šta im je zajedničko, koja je razlika između njih?
Šta je sa Hitlerovom opsesijom porazom Napoleona?
Šta je Hitler mislio o starom Rimu i hrišćanstvu?
Donosimo citate Hitlerovih privatnih razgovora.
Ko je izmislio termin "Treći Rajh" i zašto i u koju svrhu?
Idemo u kratku šetnju kroz nemačku istoriju.
Moj rodni grad Berlin i veze sa Trećim Rajhom, moja iskustva kao dijete jugoslovenskih gastarbajtera, Rudolf Hess posljednji zatvorenik u Berlinu.