Možda ste i vi, kao i ja jednom zastali i rekli: - Nisam dobra osoba! Nešto nije u redu sa mnom.

Osjetili ste neku manjkavost u sebi, kao da vam je nedostajao neki važan segment. Ovaj trenutak kada zastanete i iznenadite se nekom tvrdnjom ili vam se u umu pojavi pitanje: - Tko sam ja? Koja je moja svrha? U čemu je smisao moga života? – nalazite se u milosti onoga ili nečega, većega od nas, koji čeka ovaj trenutak kada pitate ili gledate na sebe drugim očima, kada osvijestite da nešto nije kako treba, da treba biti drugačije.

Tada još nisam znala odgovor ili uzrok takvog mišljenja o sebi, ali sada znam da je osjećaj manjkavosti proistekao iz nedostatka pružanja ljubavi, neumijeća voljenja, ali i pogrešne percepcije sebe kao osobe. Ne želim svoje roditelje ili učitelje kriviti za bilo što jer znam da su dali najviše što su mogli i znali. Dakle, davati ljubav, kao i izgrađivati karakter, to se uči, to nije bogom dano već je na nama da to razvijamo u sebi.

Ono što većina nas može pogriješiti jeste mišljenje o sebi da nismo dobre osobe jer smo učinili neke pogreške prema drugima, sada se kajemo ili će ta emocija, ukoliko ne osvijestimo opasnost u koju nas dovodi, prouzročiti grižnju savjesti u tolikoj mjeri da će nam, kako godine prolaze, sve više otežavati život pa čak dovesti i do duboke depresije.

Stoga je važno što prije osvijestiti trenutak kada zastanete i pitate se o smislu ili počinjete raditi neku vrstu samoanalize. Teško je prihvatiti pouku psihoanalitičara i svih onih koji se bave ljudskim ponašanjem, da naše postupke trebamo odvojiti od svoje osobnosti. Međutim, ako se posvetimo samoanalizi i daljnjem učenju kako bismo spoznali što je ljudsko biće, od čega se sastoji i kako sve to u Univerzumu funkcionira, i gdje se mi u tome nalazimo, bit će nam lakše pratiti svoje postupke, upravljati njima, korigirati ih, popravljati, pa već i na sam taj način doći do prosperiteta i boljih odnosa ne samo sa okolinom već i u odnosu na sebe same.

Kada prihvatimo sebe da smo jedinstveni, zamišljeni u nečijem umu kao savršeno biće jedno od nebrojenih mogućnosti manifestacije oblika, tada ćemo shvatiti da sada nismo manje dobri već smo više ili manje udaljeni od onoga što mi već jesmo, a to je biće upravo onakvo kakvo jeste u svojoj najboljoj verziji, onako kako nas je zamislio naš kreator. Nekome treba manje, a nekome više vremena na putovanju dostizanja vlastitog ideala, a netko provede cijeli svoj život u potrazi, a netko se nikada ni ne pita što nije u redu s njim već uvijek kaže: - Ovaj svijet nije u redu. Ti nisi u redu.

Posjetite BLOG