Jedina dobra strana ratova i teških sistemskih kršenja ljudskih prava je što, ma koliko dugo trajali, jednom im dođe kraj. A onda kada taj kraj dođe, žrtve vape za pravdom, društvo ponovno pokušava da se izgradi a počinitelji zločina nastoje pobjeći od svoje odgovornosti. I svi oni s jednakom strašću i posvećenošću žele u postkonfliktnom društvu ostvariti svoje želje i stremljenja. No, gorka je istina da postkonfliktna društva, pokazuju tendenciju teških i obično bolnih kompromisa kako bi dojučerašnji neprijatelji, počinitelji zločina i njihove žrtve, mogli nastaviti dalje sa svojim životom.

Knjigu možete kupiti na ovoj adresi.

Klikni i podrži ovaj podcast.

U budućnosti oblikovanoj umjetnom inteligencijom, ključna vještina čovjeka mogla bi postati upravo sposobnost razmišljanja. Današnji razvoj i upotreba umjetne inteligencije polako ali sigurno nam oduzimaju tu osnovnu ljudsku sposobnost, koja je od suštinske važnosti za svakog čovjeka.

Ako jednog dana prestanemo razmišljati i sve zadatke prepustimo umjetnoj inteligenciji, postavlja se pitanje – hoćemo li time izgubiti ono što nas čini ljudima?

Klikni i podrži ovaj podcast.

Ja sam Goran.
Ovo je moj podcast kanal.

Klikni i podrži ovaj podcast.

Pitanje upisa na fakultet nije nimalo jednostavna stvar, i ono zavisi od priličnog broja međusobno zavisnih varijabli.
Ali jedna je posebno intrigantna.
Upisati javni ili privatni univerzitet?

Jedni ga hvale.
Drugi kude.
Treći proklinju.
Ali svi se slažu u jednom. Sa njim, ili bez njega, svijet sigurno ne bi bio isti.
Ali je li ta promjena na bolje, ili na gore.
Je li sud uspio ostvariti ono što su pred njega kao zadatak postavili njegovi osnivači?
Ali pravo pitanje nije šta će biti sa sudom u Haagu.
Pravo pitanje je šta će biti sa nama?

(https://paypal.me/drgoransimic?locale.x=en_US)

Suočavanje sa prošlošću neće čarobnim štapićem ukloniti počinjena djela i zločine. Neće spojiti rastrgane dijelove duše žrtve, ali hoće joj ponuditi mogućnost da izađe iz tog svog labirinta osjećaja žrtve, a onima koji dolaze poslije, umjesto mržnje i podatka ispod koje kruške je zakopan kalašnjikov „za ne daj Bože“ ponuditi mogućnost da žive punim životom vrijednim čovjeka. 

Support the show (https://paypal.me/drgoransimic?locale.x=en_US)

Može.
Samo je pitanje može li i dalje ostati naučnik.
Jer zajedničko djelovanje nečega što je po definiciji kritika postojećeg i drugog koje je umijeće mogućeg zarad vlastitih i stranačkih probitaka, teško se mogu sublimirati u jednom čovjeku i njegovom društvenom i ljudskom djelovanju.

Postoje.

Jeste li se ikada zapitali koliko (zaista) vrijedi vaš rad?
U kakvom je odnosu ono što dobijete na kraju mjeseca sa onim što ste svome poslodavcu zaradili u toku toga mjeseca?
Jeste li se ikada upitali koliko vrijedi rad jednog ljekara koji dnevno spasi pet ljudskih života, ako rad jednog šutaća lopte vrijedi 100 miliona eura godišnje?

Po kojim pravilima živjeti život?
Svojim?
Tuđim?
Naslijeđenim od roditelja i zajednice?
Ili naprosto.
Živjeti slobodno.
Bez pravila koja bi nam govorila šta i kako učiniti sa životom.
Već život živjeti.
Po svom.

Ako je pomilovanje akt "milosti" prema počinitelju krivičnog djela, onda je to očigledan akt nemilosti prema žrtvama tih djela.

Support the show (https://paypal.me/drgoransimic?locale.x=en_US)

Kada činite neko dobro djelo, činite to nesebično, ne očekujući ništa zauzvrat. 
Samo tako će ono što činite biti ispravno.
I da, ne brinite se. 
Vaše dobro djelo sigurno neće ostati nekažnjeno.

Support the show (https://paypal.me/drgoransimic?locale.x=en_US)

Još jedna godina je prošla.
U životu svijeta.
U mome životu.
Godina koja se neće ponoviti.
Jesmo li naučili nešto od nje, ili ćemo i dalje biti loši studenti?

Support the show (https://paypal.me/drgoransimic?locale.x=en_US)

Jednu stvar nikada nisam mogao razumjeti.
Zašto imamo automobile koji se mogu kretati brzinom od 215 km/h, kada je maksimalna dozvoljena brzina kretanja u Bosni i Hercegovini 130 km/h.
Odgovora nema, ali zato smoga ima.
Rat nas je načeo.
Corona je uspješno nastavila gdje je rat stao.
Ali smog je tihi ubica.
Koji se ne može riješiti vakcinom.
A izgleda da neće ni otići tako skoro.
Niti se netko baš upire da ga otjera.

Osim profesionalnih kvalifikacija, zakoni propisuju kako nositelji pravosudnih funkcija trebaju biti osobe visokih moralnih kvaliteta. 
Ali, šta to stvarno treba značiti? 

Elementarno nezainteresirana za sreću svojih članova, naša društva su košmari u kojima se rađamo i umiremo, ali iz kojih se ne budimo.

Još jedni izbori su gotovi. Šta smo izabrali, osim nade da će biti bolje?

Za stvaranje novog svijeta, potrebni su novi lideri. Lideri koji će biti u stanju premostiti granice i podjele, stvarne i zamišljene. Lideri, koji će brinuti za svoj narod. Potrebni su i novi ljudi, koji će misliti svojom glavom. Jer im je, naime, intelekt i razum, dat upravo iz tog razloga.

Ako hoćemo da stvorimo društva slobodnih i sretnih ljudi. Da uklonimo ekstremizam iz naših života. Tolerancija prema drugom i drugačijem više nije dovoljna. Ono što nam je potrebno. Zove se Poštovanje.

Bosna i Hercegovina 25 godina kasnije.