U ovoj epizodi „Realnosti“ Isabella dolazi nakon velikog koraka na svom književnom putu potpisivanja ugovora i izbora dizajna knjige ali umesto euforije oseća hladnoću i nemir. Govorimo o ambivalentnosti uspeha, potrebi za „neutralnom“ osobom kojoj može da se poveri, stalnoj senci „moćnog tajkuna“, odsutnoj „unutrašnjoj devojčici“, kao i o njenoj duhovnosti i načinu na koji piše: surovo iskreno, s verom da je priča most ka drugima. Dotičemo se i teme eksternog priznanja naspram unutrašnje vrednosti, Spartanskog štita (Bog kao zaštita), roditeljstva i tihog melanholičnog praznog hoda posle velikih pobeda. Epizoda je intimna, sirova i važna za sve koji stvaraju, vole i uče da proslave sopstveni uspeh bez straha.