Svi mi čeznemo za odnosima koji ispunjavaju dušu, ali nijedno ljudsko biće ne može utoliti najdublju glad našega srca. Zato nas Evanđelje vraća na jedinu istinu koja oslobađa: Isus Krist je prijatelj koji ispunjava prazninu koju niko drugi ne može dotaknuti. Kada je on izvor našeg identiteta i radosti, tek tada možemo zdravo voljeti ljude, graditi prijateljstva koja traju i nositi se s boli, odbacivanjem i razočaranjima. Bog nas nije stvorio za život u samoći — On liječi naša srca, uči nas da dajemo, praštamo, služimo i nosimo jedni druge u ljubavi. Kada je Krist temelj naših odnosa, prijateljstva prestaju biti zakloni za naše potrebe i postaju sveta mjesta rasta, žrtve, povjerenja i radosti. Zato otvorimo srce, gradimo mostove i nosimo rizik ljubavi, jer nas je Isus prvo volio i pozvao u zajedništvo koje mijenja sve.