Mi nismo pozvani da šutimo, nego da trčimo — svim snagama, svim srcem, svim bićem — jer život je maraton vjere u kojem se nagrada ne daje onima koji samo krenu, nego onima koji izdrže do kraja. Kako možemo poznavati Evanđelje koje spašava od pakla i ostati nijemi dok ljudi oko nas svakoga dana odlaze u vječnost bez Krista? Ako u nama nema vatre da govorimo, onda nešto duboko u srcu nije kako treba. Bog nas zove da odbacimo izgovore, disciplinujemo svoje živote, poslušamo Duh i živimo za onaj neraspadljivi vijenac koji čeka one koji trče s ciljem, s posvećenošću i s ljubavlju prema izgubljenima. Ovo je trka u kojoj se ne natječemo jedni protiv drugih, nego protiv vlastite mlakosti.