Petar jasno kaže da nijedno proroštvo nije došlo ljudskom voljom, nego su Božiji ljudi govorili potaknuti Duhom Svetim. To nas uči da Sveto pismo nije zbir ljudskih ideja, niti plod religiozne mašte, već Božiji dah upisan kroz ljudske ruke. To znači da pred sobom nemamo samo knjigu, već Božiji glas koji govori, vodi, kori, oživljava i tješi. Ako je to tako, onda Bibliju ne možemo čitati površno, niti je tumačiti odvojeno od cijelog njenog svjedočanstva. Ona je povezana cjelina, orkestar u kojem svaki glas potvrđuje i nadopunjuje drugi. Hoćemo li stati na taj temelj ili ćemo birati samo fragmente da potvrde ono što već mislimo? Bog je dao Riječ da nas preobrazi, a ne da podrži naše unaprijed stvorene ideje.