Davor je kao ročnik pobjegao iz JNA, vratio se kući u Donju Motičinu i ekspresno krenuo za Vukovar kao najmlađi od 15 dragovoljaca iz tog sela kraj Našica. Ako gledamo omjer dragovoljaca Vukovara u odnosu na broj stanovnika među svim mjestima u Hrvatskoj (izvan vukovarske općine) Donja Motičina je rekorder! Uglavnom Keks završava u Borovu naselju na legendarnoj „trokatnici“ te sudjeluje u obrani Borova naselja na području Stare Banijske (danas Petrinjska). Rame uz rame s herojima Domovinskog rata poput Roberta Zadre stasao je u pravog vojnika. Kada se približio kraj - 17. studenog uvečer odlučio se na proboj no tek što je krenula njegova je grupa dočekana u zasjedi – trojica poginulih kolega i novo preispitivanje što učiniti. Cijeli 18.11. (koji mu je ujedno bio 20. rođendan) borio se oko Auto Willa da bi 19. uvečer s Voloderom, braćom Josić i ostatkom ekipe otišao u Borovo Commerce na predaju. Slijedio je 270 dana dug put prepun bezbroj psihičkih i fizičkih maltretiranja na najokrutnije načine… Stajićevo, Niš, pa Valjevo gdje je bio smješten u civilnom zatvoru! Nakon razmjene i oporavka pristupio je 3. gardijskoj brigadi, pronašao ljubav svog života i 18.11.1995. za nju se oženio.
